Svoj mentalitet sam već odavno ovdje predstavila,
između redaka je dokučiv. Kako kome bože moj!
Znam se gotovo svakome oduprijeti.
Ufff kako si dijelim komplimente ne mogu se
ponekad sama prepoznati.
Svakome? Ima jedna faca koja me uvijek ispočetka,
kad god se vidimo, obori s nogu, na leđa ili i da ostanem
stojati tako je svejedno, jer i to da stojim je samo privid.
E svaka mu čast kad on to umije on jedan je od
rijetkih. Eh opet sebi laskam : cccccc
Ovaj kojeg ogovaram je zaista jedna divna
topla osoba, čak je i zgodan sa ponešto drugačijim
stilom odijevanja, življenja kakav ja primjerice
nebih nikad odabrala. Ali to mi ništa ne smeta kad me
zagrle njegove tople ruke, nježno muški stisak i
šapat na uho.....ljubaviiii tako si mi nedostajala.
Umrem mu u naručju i baš bi mi trebao jedan plastični
pištolj na vodu kakav Alex ima...da me osvijesti, naravno
da dođem sebi od te silne topline, požude i nečeg
što nalikuje na ljubav. To nešto nema definiciju.
Jer ja sam tada žena, poželjna, ljubljena, voljena a ne
komad ulaštenog namještaja kojeg s vremena na vrijeme
treba pogladiti peruškom.
Sve je idealno sve osim godina, njegovih..mojih još više,
nije baš da je premlad a nije baš ni da sam ja prestara, ali tu
se negdje nešto kuha, kažem ja, a On?...Ne znam,
kaže da je samo moj dok ga ja budem trebala jer znam
da se i njemu isto događa.
I tako s vremena na vrijeme se dogovaramo kako se više
nećemo viđati. Izbacim ga iz svih memorija ali iz jedne nikako.
Čak znam i broj na pamet.
Ne prođe puno vremena stiže sms a što je najgore znam
da je od njega prije nego pogledam....................................
..ljubavi ne mogu bez tebe..fališ mi
Ja ko ja, kad je on u pitanju.bacim mu se u odmah u
zagrljaj kao da se ništa nismo dogovarali.
Tako to traje već oho hooo.
E sad se tu pokaže naličje moga lica..kukavica sam
moram priznati prvi put u životu, ne smijem si tako
nešto priuštiti za stalno
To je neki moj nenadjebivi stav iznjedren strahom,
stav samoobrane da mi nebi dušu do kraja kremirao.
Tijelo već jeste.
Nije mi žao jer znam da ćemo trajati On i ja,
ako nikako drugačije makar u mislima..snovima.
Ni to mnogi nisu doživjeli.
Eh da mi nije ovog tijela živjela bih vječno.... sa njim!
Rukovanje je toliko ne higijensko da bi svi, što se toga tiče
trebali stajati iza neprijateljskih linija.
Puno je vrsta rukovanja ali meni nijedno nije drago i
stalno izvodim neke ljudima čudne pokrete kako bih
izbjegla tuđe ruke.
Kopaju nos, guraju ruke u gaće, u uši, u nos, sve su šupljine
prstima iskopali a onda ti je takvu pruže, i to na žalost
bez virtualne ideje nego samo s zločestom idejom.
Banana stisak: Neki muškarci ovakav stisak koriste samo
kada se rukuju sa ženama, i pokazuju koliko su površni
i nepovjerljivi, a usput misle : Noge u vis !
Odi mi dođi mi stisak: Neke osobe uhvate samo Kpolovinu
ruke i nju stisnu i usput misle : Kako sam nate nabaso budalo!
Blic stisak: Neki samo brzinski pruže ruku
i usput misle: Odjebi propeler mi je u guzici!
Nelegalan stisak: Kada osoba lijevom rukom pokrije u
potpunosti vašu ruku a s donje strane u dlan utisne srednjak a usput misli :
nabijem te na khurac!
Ekstrem stisak:Rukovanje koje traje po nekoliko minuta
može biti iritantno i neugodno i usput misle : Za tebe je haj kik u zube!
Takvi čak i čuju muziku koja savršeno prati ovaj "mega udarac".
Kostolomac stisak: Neki nose prstenje kojim
šokiraju kad ga utisnu među prste. Oni rade ono što uzdiže nečiji
okoliš do više razine poretka bez obzira na cijenu a usput misle:
Imobilizirat ću ti tu šuplju glavu!
Bolesni stisak: Kišu i kašlju u ruku,prde, smrde i
pruže je govoreći kako imaju gripu i usput misle: Dabogda je i ti dobio!
A još usput te i "potapšaju " po ramenu i čak i po leđima, pa kad te
odalame odvale ti i bubrege.
Oš neš poslije rukovanja si bolestan iako to odmah ne primječuješ!
Nisu oni Japanci budale: Oni se ne rukuju nego naklanjaju jedan
drugome.
I taj naklon nešto znači !
Ako si strukovno jači i bolji naklon je dublji!
Ako si kurac od ovce naklon skoro i ne primjetiš!
Naklon je Zakon koji se nikad neće usvojiti kod nas.
Ili možda hoče kad nas jednog dana pokosi neka pošast
ko zvjerka puštena iz laboratorija.
Mi smo svakako stoka sitnog zuba koja tumara bezglavo bez logičke filozofije
Ja nisam baš lažnimoralist nego me vesele kojekakve
disciplinice kao i sve druge,samo za razliku od mene drugi to ne priznaju.
Znam da mi se smiješe sankcije u vidu grižnje savjesti, teškog
samoprijekora ha ha , a najčešće bojkota drugih.
Velim smješe se, jer ne uspiju se nasmijati zato što sam
smislila disciplinu, da mi je nebi drugi, puno gori od mene, nametali.
Eh, ti drugi su mi trn u oku!
Nije to disciplina kako pobijediti samog sebe, odavno sam se na
leđa bacila razmišljajući kako bi bilo bolje da sam se pod nekog bacila .
(Da sam se barem bacila pod Njega ili da me priveo u krevet
umjesto što je išao u teretanu, ali ja glupača sam opet nešto
smislila kako bih izbavuljala iz njegovog zagrljaja bojeći se i
skrivajući strah, moram barem ovdje priznati kad već neću da
priznam sebi, da bi me jednom mogao više ne privoditi zbog neke
mlađe tete, a ja se
.... zatelebala ko ovca. E neću više, i odsad dopuštam privođenja.
Pretpostavka je majka svih zajeba pa bih ja to svrstala u veliku
tajnu malih majstora ubrzanja razmišljanja, po principu prije nego
išta kaže, ubij neprijatelja pogledom, pa onda razvali oš po pički gornjoj ili oš po donjoj..
Jedan put ga nisam uspjela ni pogledati jer sam bježala ali zato
sam neprijatelja pošpricala Hund sprejom i znam da i danas kad
me vidi šapče sebi u bradu ...napucaj kravu, napucaj kravu , ali s druge strane ceste.
Oprezan je on, pametno moje :))
To je bilo jednom a sad sam se toliko samoizdisciplinirala da
više malo kad podlegnem desantu emocija jedino posegnem za manipulacijama uma.
Još malo ću hodati kao SpužvaBob i ubijati pogledom.
Opčinio je prvo slikama lijepog cvijeća parfemskih bočica jer
je nekako naslutio šta volim a volim šta i druge žene vole
...ili je bio poznavalac žena, izgleda ponajprije to.
Prispodoba...
Mr.arhitekture ...član mense...bivši vaterpolist, bridžist...
čak joj je i proporcije napisao ali ona nije skužila odmah
na prvu loptu da su to proporcije spolovila jer su se nekako
činile nestvarne!!!
Seksi_portirka...
Mr.prava, (jer šta on stvarno mora znati šta je ona, ako ga vidi,
reči će mu) članica menZe, bridžistica
odgovorila sam mu ...
Konverzacija se odvijala skroz normalno dok nije došao
nakon par dana email...sa slikom prispodobe u stoječem
položaju onako otkinute glave kao u hororima.....
veeelikog i debelog u erekciji kurca na kojem je bila navučena
crna čarapa ...
Hahahhha odvalila sam od smijeha i iznenađenja!
Pa veličina je razlog što nisam mogla u glavi zgruntati veličine :))))
Jeli on to ponovo bio poznavalac žena ???
Ipak sam mu ostavila telefonski broj psihijatrije Jankomir!!!
Četri pet godina iskričarenja je sasvim dovoljno da se donese
zaključak kak je vrijeme za odlazak nema se tu šta raditi osim
pretipkavati s kojekavim "pacijentima" koji liječe svoje komplekse
krijuči se iza displeja i drkajuči.... zdušno!
Treba je dignuti sidro da i sam ne postaneš pacijent!!!
Dobar dan..javljam se na vaš oglas i zanimaju
me ti vašii krumpiri.... ?..
Prodajete ih?
Začepljenog nosa kako me nebi prepoznao glas, upitala
sam svoga bivšeg Njega ....."člana" u elitnog
društva sa Pashom na ruci, Bossovom košuljom
za kojim je prašio Lui,nekakvim uglancanim cipelama
od krokoo kože!
Dabogda ga pojele!
On i krumpiri... hm?
Kako sam ga mogla pitat za krumpire i to
za vreču krumpira?
Zaslužila sam po guzi!! Jelda :)))
Još me kurtoazno persirao iako je
je pjenio i kao da sam ga vidjela tog momenta
cijelog zajapurenog , jer da je možda prodavao
vilu na Pantovšćaku bio bi ljubazniji!!!
Ma gospođo...vi mene zahebavate veli On!
Ne ne gospodine broj vam je u oglasniku!
veli ja ..
Kakav broj, kakav oglasnik, šta je vama gospođo, trebaju
vam pepeljare a ne naočale,kakav oglas božja ženo,..
nisam dao nikakv oglas ....pas mater vama i
ljudima pokvarenim i onima u oglasniku... veli on sav bijesan.
Tužit ću i oglasnik i vas!
Jutros su me probudili tražeči časnu Eleonoru, poslije pola sata
traže eskort , psihijatriju, informacije... aaaaa sad vi bulaznite o
nekim krumpirima!
Ko je tu lud...sad vec...urlice!
E boga mi pepeljare će vam se razbiti o glavu velim ja Njemu,
A i još ćete morati prodavati štošta dragi moj
gospodine....garantiram vam..vičući prekinem prisječajući se kako
je upriličio ono jednom davno da ona bude darovatelj kojekavih
pasa i pasmina na oglasniku! Kaaaao šala??
Rano jutarnje kolodvorsko sunce tek se uzdiglo
kad je vlak pristigao..
Poljupci, nikad ovako dozivljeni, silno stopljeni,
nježni koji ne ostavljaju prostora razmišljanjima
a ni sječanju na taj trenutak ...
koje Nataša niti je ikad doživjela niti
ih zna riječima opisati osječajuću u blic trenutku
Nemoguće, ne, neeeee, promislila je!
Kao da su jedini na svijetu bili , makar na trenutak
učinilo joj se...
Ne,ne,vrištila je u sebi...bolje je biti pomalo neubrojiv,
jer su manje vidne pogreške na koje srce može
natjerati, Samo ono to može...
Ko te danas pita za srce i kada ga daruješ od srca
srcu, koliko će trebati da ga izvadiš iz gipsa
nikad do kraja zacijeljenog..napuknutog!
I ako šutiš, barem ti nitko neće moći prokljuviti
glupost i naivnost koja ponekad navre,
nenadano.... isprovocirana dobrotom..dakle!
Teško se srcu odlučiti za misterioznost koja
svojim čarolijama ulijeva nadu i istovremeno je
može pokopati barem na sekund.
To bi bila još najbolja solucija da je izvediva,
ali mora se imati na umu da je nada
tihi ubojica srca i da je ikako moguče najbolje bi bilo
sasjeći je u korijenu..
Nekako ju je pokušavala odozgo nogom upirući sahraniti
i držati pritisnutu cipelom i vrteči petom kao da će joj oči iskopati,
da se slučajno ne pojavi !
No, ona ostaje iza nas i čeka druge nesretnike.
Od svega je Natašu najviše povrijedilo što je procjena bila
pogrešna...
Ne njena, njegova...misleći kako će ofucanim izlikama prikriti
neizrečenu istinu i laži vidno iz sjaja pronicljivih plavih očiju !
Svakako je imao nepotrebno zaista nepotrebno
posrnule namjere...
Ili možda samo muške namjere.??
Koja definicija požude ha haha ha...
Ko zna..zna li i on šta je htio..želio??
Kao da je ona glupača i kao mu nije govorila
da za sve postoje riječi čija istina
manje boli od laži..ili šutnja barem!
A tako je jdnostavno podignuti se na prste i doseći
jednostavnost...jer drugo nije tražila osim malo
odmora sa onom još jednom izgubljenom dušom!
Ustvari pitala se jeli uopće došao vlakom ili je kolodvor
nekakvo mjesto na kojem se može u vrevi , gužvi, sakriti istina ;)))
Vlak je krenuo nazad, ko znam, sutradan..ko zna...
odvozeći ga svakako dalje nego što je bio..ko zna?
